Nakon malo šuma i livada, vrlo brzo sam opet na Dunavu.
Morgen - morgen... morgen - morgen... odzvanja... izjutra prilično glasno, prema desetki sve tiše... za to morgen Austrijanci su posebno zagrijani, nekako im baš znači, imam osjećaj... meni to znači spoznaju kako sam ustao ujutro! Dolazim do altenworthske hidroelektrane, preko koje prelazim prvi puta na sjevernu stranu Dunava.
Samo prelaženje - bez komentara:)
Snaga milijuna litara vode koja prolazi kroz pogone elektrane - zvuči jednostavno - fantastično moćno i glasno.
Isprva mi je drago što sam skrenuo s južne strane Dunava, ali brzo se pokazuje kako je ovo bilo, u pravom smislu riječi - pogrešno skretanje. To mjesto od svega 25 000 stanovnika držalo me zarobljenog 4 sata. Doslovno mi nije dali izaći van, stalno me vrtilo u krug. Čak mi je i probušilo gumu, ne bi li me zaustavilo, usporilo... Hvatam prvi most i prelazim u Mautern, gdje mijenjam gumu...
Najbliža pumpa je u Kermsu, no nema šanse da se vratim tamo...
Najveći gušt mi je voziti kroz ovakva mjestašca...
I ovakvu prirodu:)))
Vozim nekih 25 kilometara s pritiskom u zadnjom gumi manjim od dva bara.
Vjetar koji puše od jučer, dodatno je pojačao, tako da se, sve u svemu mučim na nekih 12km/h. Prilično naporno... Nekih desetak kilometara prije Melka nailazim na pumpu, ajmo reći da je to pumpa... Obiteljska kuća u kojoj sam živi bakica od kojih 65-70 godina sa ogromnim mužjakom njemačkog ovčara Aronom. Pumpanje gume - pola eura.
Na kućnoj terasi sjedi Austrijanac kojem je biciklirajući "ošla" noga, pa čeka sina i prijevoz do Beča. Sjedam s njim malo i ja odmoriti, i načuditi se ovom čudnom obrtu. Bakica sam vodi i radi na benzinskoj pumpi... eto... Prolazim kroz Melk.
Lijepo mjesto, da ne dužim... Lokalci me zaskaču pitanjem - trebam li smještaj; nema toga samo na našem Jadranu... Produžujem do Pochlarna, rodnog mjesta Oskara Kokoschke. Kilometar iza dolazim do kampa Naturfrend. Simpatična domaćica i vlasnica ovog obiteljskog kampa, Birgit, u žurbi mi govori kako je cijena osam eura za noć, al da za istu cijenu mogu spavati i u kući. Super, malo kreveta neće škoditi, a tu je i ušteda vremena - tipa šator gore, šator dole. U žurbi je bila, jer odlazi i ostavlja mi cijelu kuću.
Klučeve ujutro ubacite tu, u frižideru vam je pivo, vino, sokovi. Cjenik je sa strane, kao i kutija u koju stavite novac (u kojoj je bilo kojih 30-40 eura). Izda mi nabrzake račun, naplati tih osam eura, upiše me kao 3447. gosta od 1986. godine i ode. Nevjerojatno!!!
Nema komentara:
Objavi komentar