5. - 11. 7. 2009. Zagreb (CRO) - Linz (AUT) /702km/ Četvrti dan: Baden (AUT) - Zwentendorf (AUT) /103km/

Mobitel zvoni u 4 ujutro. Reko, ma budem još malo, no koju minutu kasnije neki pas se uzmuvao oko šatora i totalno me razbudio. Ustajem, izlazim van iz šatora - i imam što i vidjeti: s druge strane šumarka u koji sam par sati prije mrtav umoran ušao, nalazi se ograda, dvorište, kuća. Slijedi u najvećoj tišini sklapanje šatora i spremanje opreme.



Idem do Beča, no prvo treba proći Baden u kojem sam već oko pet ujutro. Ono što na karti izgleda kao lokalna cesta koja ulazi u Beč, u stvarnosti je cesta s pet traka. Kiša naravno i dalje pada. Skroz sam neispavan i jako umoran. Odjednom na karti vidim kamp na obali Dunava, sjeverozapadno od Beča. Netko ga je preko noći ucrtao na moju kartu, jer juče tu nije bio, nema šanse... Vozikam se malo po još usnulom centru Beča, te odlazim do Dunava.



Krećem uzvodno, tražeći spomenuti kamp.



Istovremeno dolazim na EuroVelo6, jednu od najpopularnijih biciklističkih ruta u Europi, koja u svojoj punoj dužini ide od zapadne francuske obale do Crnog mora.



Napokon cesta/staza za odmor. Čak više za mozak, nego za tijelo. Postavljanje cilja, spomenuti kamp, olakšava vožnju. Još je jutro, a već imam pedesetak kilometara u nogama/kotačima. Dolazim do kampa, ali zbog super ceste i dodatne energije, odlučujem nastaviti. Zbunjuju me, doslovno stotine biciklista s ortlieb bisagama. Šta ih stvarno toliko putuje, pitam se... Desetak kilometara od Beča, isti nestaju. Shvaćam da su to bili rekreativci, ali ne shvaćam zašto u gradsku vožnju moraju izaći "pod punom opremom"... Šminkeri!



Upoznajem španjsolki par, Teresu i Miquela, koji su upravo avionom došli do Beča, te započeli svoju vožnju. Nakon sat vremena s njima, napuštam ih...



Stajem odmoriti, ručati...


Pogled!


Pogled2!



Energetski potpuno obnovljen nastavljam dalje. Time for stop - kaže Tony odjednom, (nisam se ni snašao) biciklist koji dolazi iz pravca Munchena, a ide za Budimpeštu. Napokon netko tko nije POB, doda Tony. - Što je POB? - "Pedestrian on bicycle". - He, he, zgodno - istinito... Vamo-tamo, Tony odjednom počne pričati o crnim vranama, sivim vranama, tu počinju, tu prestaju... Birdwatching - još jedna zajednička tema:)) Spomenuo je odjednom - poplave! - Molim?! - Pa na svim je vijestima, šta ne vidiš ove helikoptere koji cijeli dan nadleću i pregledavaju poplavljena područja?! - Četvrti dan sam offline, pa ne znam za to... Još gledam, kao, svugdje oko mene voda - baš lijepo!



Za kraj smo usporedili naše Brooks-ove, i eto... super lik...


Neki neodlučni postavljali ove znakove:)

Prolazim Tulnn, te oko 16h stižem u krajnje odredište četvrtog dana - Zwentendorf. Malo mjestašce na Dunavu, mali kamp, mala cijena - 7 eura. Dan je rano počeo, neka ranije i završi... barem što se bicikliranja tiče.



Zasuženi Stiegl, tj. dva, pa postavljanje šatora, pa kuhanje tijesta, preslagivanje stvari u bisagama - već mogu govoriti i o nekoj rutini.



Mislim da sam zaspao oko devet, ne sjećam se:))