nedjelja, 12. srpnja 2009.

5. - 11. 7. 2009. Zagreb (CRO) - Linz (AUT) /702km/ Prvi dan: Zagreb(CRO) - Varaždin (CRO) /87km/

Vrijeme je i da se napokon baci neki "ozbiljniji kilometar". Ajmo - pa dokle bude išlo. Jutarnja kavica u Olivi, pred polazak, pretvorila se naravno u poslijepodnevnu. Navratili Bizmi, Grzelj, Marina. Po stoti put pročakulavanje potrebnog i nepotrebnog glede puta.


snimio: Dragan Matić

Jedina korisna bila je Marina koja je donijela sve moguće kremice i ine stvarčice, za ako se, ne daj Bože, nešto dogodi. Hvala Marina!! Osjećam se dvojako na način da s jedne strane ne osjećam ništa, a s druge pak se trudim nešto osjećat.


snimio: Dragan Matić

Nakon silnih bliceva, crvenog tepiha, helikoptera i satelita - krećem.


snimio: Dragan Matić

Prvih par stotina metara, i reko - to je to, idemo... Ponovno taj istočni izlaz iz grada, koji traje i traje... Sesvete prošle - napokon! I, nisam pokisao... stalno mi je naime bilo u glavi - samo da ne pokisnem dok sam još u Zagrebu. - Pravac Varaždin, gdje me čeka prijatelj iz srednjoškolskih dana, Julijano, a kojeg nisam vidio nekih 12-13 godina. Dva pljuska sam izbjegao pauziranjem uz Cool. Nekako još nisam svjestan puta, pa ni ne primjećujem svijet oko sebe. Palo mi je samo u jednom trenutku na pamet, vozeći se kroz ta sela, kako bicikl više nitko ne koristi kao prijevozno sredstvo, vidjeh samo par rekreativaca i to je to... Sjetih se svog odrastanja (u Strizivojni, kod dide i bake, op.a.) kada je bicikl bio jako bitna i važna stvar; bilo je neke romantike u tome!



Misli i primisli prolaze, mrak polako pada, pada i Varaždin breg, neš ti brega, he, he... U Varaždin stižem oko 21.30... nije ni loše budući da sam s Jaruna krenuo tek u 14.30. U "Rubin"-u me čekaju Julijano i Duda, moji domaćini prvog dana putovanja. Nakon onog pa šta ima, što baš i ne funkcionira kad nekog ne vidiš gotovo od srednje, slijedi prepričavanje mladenačkih dogodovština... Uuuu...



I, - posljedni "civilizirani" spavanac:)






17.-18. lipanj 2009.; Zagreb - Čigoć - Slavonski Brod /263km/

Priprema za ljeto:))... kroz još jedan dvodnevni izlet, ili bi ovaj put slobodno mogao reći i dvodnevno putovanje... Polazak iz Zagreba oko 12.30h... Tabla na kojoj je "prekrižen Zagreb" "zasjala"je tek nakon 26km, na izlazu iz Ivanje Reke... Borba sa šleperima trajala je još nekih 10-15 kilometara, do skretanja za Dugo Selo, nešto prije Rugvice. Sve u svemu gotovo tri sata vožnje bez ikakvog gušta... No, kao da sam u sekundi prebačen u neki drugi svijet, sav pakao gradske i još gore prigradske vožnje, u trenu nestaju, zajedno s kamionima, gužvom, zgradama, prašinom... Pravac Sisak... Prolaze Oborovo, Topolje... Sava teče pokraj mene, no još ne dobivam vizualnu potvrdu toga - tu je nasip i kojih pedesetak metara neprobojne prašume... Pet sati je, vrijeme za ručak i za stanku... i za prvi pogled na meni omiljenu rijeku...



Ručak bez kruha... zadnjih nekoliko sela i zaselaka nema trgovine. Tako je to kad sam si jutros prilikom pakiranja poželio za ručak svježi kruh.



Rijeka Sava, vrlo brzo nakon Zagreba poprima izgled ozbiljne/ozbiljnije rijeke. Spora, tamna... Samo joj širina odaje položaj...







Kiša je nekako cijelo vrijeme bila u zraku, no, unatoč prognozi i dotičnom osjećaju nije pala. Dakle, uvjeti za vožnju savršeni/oblačno...



Nastavak... Martinska Ves, Mahovo, Hrastelnica... sva sela izgledaju prilično mrtvo, osim jednog, bezimenog (nema table, a nema ga ni na karti) - romskog... svi na cesti - i mlado i staro... - kol'ko taj (bicikl op.a.) može ići na sat... smijem se i primjećujem kako psi u ovom naselju nemaju ništa protiv biciklista:))...

Hrastelnica, Sisak, noć se polako nazire...



Sisak, ostavljam iza sebe... Neobičan miris tj. odvratan smrad!!! Prvo ne kužim što je, i onda se sjetih novinskih članaka o ovdašnjem zagađenju zraka... katastrofa!!!



Oko 21.20h stižem u krajnje odredište prvog dana bicikliranja - Europsko selo roda - Čigoć - selo s više roda nego ljudi. Kako je već pao mrak, rode ne vidim, ali ih itekako čujem. Rode se naime glasaju vrlo specifično - klepeću kljunovima, istovremeno zabacujući glavu, proizvodeći na taj način, izuzetno glasan, a meni prekrasan zvuk.
Šator nalazi svoje mjesto u sklopu "Tradicija". Fantastično mjesto - koje me trebalo koštati 80kn, no gazda reče - biciklom si došao? daj dvadeset i u redu je:)) više na www.tradicije-cigoc.hr , mjesto je stvarno za preporučiti...
Spavanac, zaslužen i nakon 117km itekako potrebit...



Kamp, osim mene, te noći nije imao gostiju...



... no u zatvorenom dijelu "Tradicija" - Francuzi, Talijani... puno...



Čigoć, no ni u okolnim selima nema ništa manje roda... mrak...



Cijeli ovo područje dio je Parka prirode "Lonjsko polje".



Močvarno područje koje naplavljuje rijeka Sava...



Meni najljepše mjesto Lonjskog polja - Mužilovčica!



Taman čovjek izađe iz dvorišta... - Lijep pogled imate... - A šta to vrijedi kad su svi mladi otišli, samo staro ostalo... - A e... (A što da mu kažem...)



"Turizam Ravlić"



Eo me opet na Savi...



I opet...



Vrućina iza mene... btw - ravnica u pravom smislu riječi...



"Hladovina" ispred mene... prvi dio puta vožnje kroz šume Lonjskog polja - fantastičan u svakom smislu!!!



Drugi dio je pokvarilo dvadesetak kilometara """"ceste""""!!!!!!



Kod Krapja skrećem prema Subockoj gdje izlazim na takozvanu "staru cestu" pravca Zagreb - istok... Nakon par kilometara Novska... Vrućina postaje paklena, vožnja nemoguća, troše se litre vode... fotki više nema jer mi zbog uvjeta vožnje iste nisu pale na pamet... Jedno bezalkoholno u Okučanima, pa još jedno uz pola kile tjestenine u Novoj Gradišci... Temperatura kao da pada, te se da lakše voziti... Oko Oriovca me hvata mrak... skroz... 22.15h stižem na korzo u Slavonskom Brodu... 146km, ukupno u dva dana 263 kilometra!!!

Dodatak apropos mnogih forumskih rasprava glede prijevoza bicikla autobusom. Dakle, sutradan sam se vratio u Zagreb, Čazmatransom... Vozač "prihvatio" bicikl sa svim stvarima kao jednu običnu torbu... - sedam kuna, reče on... - evo dvadeset i u redu je - ovaj puta reče ja:)))

22.-23. svibanj 2009.; Jarun - Lijevi Degoj - pa na Pivu u Olivu /126km/




Još malo kvartovskog bicikliranja. Malo kao priprema za ljeto i masu planova, a malo i kao isprobavanje novih Ortlieb bisaga /divne li su/. Dan pakleno vruć, krenuo s Jaruna u 10.30., u Dugavama mi se pridružuje Jura. Prema satnici se može zaključiti kako nije bilo baš lako voziti - još jednom - vrućina, vrućina, vrućina - hlada nemoguće naći - podne i oko, svaka zraka okomita...



ruta - Zagreb - Velika Gorica - Kravarsko - Pokupsko - Lijevi Degoj (+ do Auguštanovca po pivu i kruh kojeg nije bilo)



Kravarsko - malo osvježenja...




ali samo kroz Cool-iranje...



Jura razmišlja... eto...



Bajna kupa...



prvi dan - laganih 63km...



uživancija...



dotični vrabac pronađen na po ceste, taman prije nadolaska traktora s travokoslilicom, potpuno kolabrirao od vrućine... pokupili ga, podvrgnuli našem tretmanu, nakon par minuta odletio - živ i zdrav...



juha prije spavanja - mljac:))



odeeee..... Juraaaaaaa....



a što reći - najeli se, napili i popili kafu!!!



moja Beba:)))) - drugi dan: Lijevi Degoj - Pokupsko - Pokupski Gradec - Pisarovina - Zagreb; i opet laganih 63km - ukupno 126......



za kraj kao i uvijek - na Pivu u Olivu!!!

28.2.2009. Zagreb - Gradec Pokupski - Zagreb: 86km



Prekrasan 28.2. (subota) započeo je s dva sata kašnjenja (zapravo, sam dan je počeo po svim zakonima, naše bicikliranje je kasnilo).

foto - Marina Ćosić



Pravac Zagreb - Crna Mlaka i nazad.

foto - Marina Ćosić



Dario razočarano konstatira da su boce prazne.

Preko Botinca i Brezovice, negdje na 25. kilometru stižemo do simpatične birtijice u Kupinečkom Kraljevcu. Jedna piva, druga popola i idemo dalje.



Oblači jaknu i u nevjerici napušta mjesto događaja (čitaj ispijanja)

Iz solidarnost, suosjećamo s njim, te mu se pridružujemo. Nastavljamo dalje.



Uzbrdo, nizbrdo. Moja malenkost je fino i opala, Marina se prepala, Dario jedva vidio, meni ništa... ...još nekih 15km, i, Marini nešto ne štima. Nakon kratkog razgovora s lokalnim vatrogascem, shvaćamo da smo negdje krivo skrenuli ulijevo (to je bilo negdje odmah nakon one birtijice, hm...), te ošli podalje od zamišljenog cilja, Crne Mlake. Kuje se novi plan. Preko Pisarovine, do rijeke Kupe. Odlično. Dario i ja, u ime muškog ponosa, prešućujemo Marinin doprinos, na kraju, ipak dobrom razvoju putovanja (negdje, daleko u dubini duše, bili smo vsjesni toga).

foto - Marina Ćosić



Nakon par kilometara, ukupno na 43. - stigošmo.

foto - Marina Ćosić



Slijedi kupanje u Kupi (samo u mislima), pa ručak (stvarni) - kulenova seka, kobasica, slanina, luk, jaja, sir, kruh, vino - sve odreda domaće.

foto - Marina Ćosić



Ugođaj savršen... :))



padaju novi dogovori, ideje, planovi... svijet obišli nekoliko puta u sat vremena.



Ubrzo postajemo svjesni kako moramo (Dario je naravno zaboravio teleporter, ne prvi put... mghm....) krenuti nazad za Zagreb, jer, već je 17h. Nismo ni krenuli, doslovno, probušena guma, Dariova (to mu je kazna za teleporter)... Marina i ja naprosto uživamo gledati Darija kako mijenja gumu. Uživanje je kratko trajalo... usavršio se lik...



Noć pada vrlo brzo...



Povratak više/manje odrađen u noćnim uvjetima. U Zagreb stižemo nešto prije osmice... pa u Olivu na pivu... nakon 86km - zaslužili smo... da je svaka tako zaslužena.... a joooj...... :)))